Hepatitis znači inflamacija jetre (Inflamacija=upala).
Hepatitis može da bude uzrokovan velikim brojem faktora kao što su pretjerano konzumiranje alkohola, velike doze određenih lijekova, otrovne gljive i virusi.
Hepatitis C uzrokuje virus koji se sa jedne osobe na drugu prenosi putem krvi i tjelesnih tečnosti, kao što je djeljenje igala za intravensku primenu droga ili za vrijeme trudnoće i porođaja. Hronični hepatitis C je najčešća hronična bolest jetre i uzrok je 8,000 do 13,000 smrti svake godine. Većina transplantacija jetre obavljenih u Sjedjinjenim Američkim Državama obavlja se zato što je osoba obolela od hepatitisa C.
akutni Hepatitis C može da traje 6 do 8 nedelja,
HEPATITIS C
SIMPTOMI
Kada je osoba prvi put izložena virusu hepatitisa C i inficira se kaže se da ima akutni hepatitis C. Akutni hepatitis moze da traje 6 do 8 nedelja, a nekada i duže.Većina pacijenata u ovom periodu nema simptome.
Infekcija postaje hronična kod 70 do 80% inficiranih. Riječ hronična ukazuje na dugu infekciju, često tokom cijelog života, osim ako se ne da treman koji će dovesti do izlečenja. Hronična infekcija hepatitisom C ima potencijal da dovede do oštećenja jetre koje može da bude blago ili teško. To je suprotno od drugih virusnih hepatitisa (kao što je hepatitis A), koji uzrokuju simptome u vreme infekcije, a zatim ti simptomi nestaju nakon što je virus izbačen iz organizma.
Mnogi pacijenti sa hroničnim hepatitisom C nemaju simptome čak i kada postoji teško oštećenje jetre. Kod osoba koje razviju simptome to je najčešće zamor; drugi, simptomi su: mučnina, nedostatak apetita, bol u mišićima i zglobovima, slabost i gubitak težine. Uzrok tih simptoma nije jasan. Nepostojanje simptoma ne znači da je infekcija pod kontrolom.
PUT INFEKCIJE
Hepatitis C virus se širi preko krvi.
Krv i krvni produkti — Hepatitis C se ranije najviše širio pomoću kontaminirane krvi transfuzijama sve do kasnih devedesetih godina prošlog vijeka, kada je razvijen test kojim donori krvi mogu efikasno da se testiraju na virus hepatitisa C. Zbog toga je danas mogućnost infekcije hepatitisom C nakon transfuzije vrlo mala, jedan u 1.9 miliona.
Prenos seksualnim putem — Hepatitis C virus može da se prenese seksom, iako je rizik daleko manji nego u slučaju drugih tipova virusa. Rizik prenosa u slučaju stabilnih monogamnih parova (tj, seksualnih partnera koji nemaju seksualni kontakt sa drugim osobama) se procenjuje na jedan u hiljadu godišnje. Međutim, ako NEMATE stabilnog monogamnog partnera MORALI biste da koristite kondome. Rizik od prenosa virusa je veća kod osoba koje su inficirane i hepatitisom C i HIV-om.
Drugi načini prenosa — Nema dokaza da se virus hepatitisa C prenosi ljubljenjem, grljenjem, kihanjem, kašljanjem, običnim kontaktom, djeljenjem hrane, vode, escajga i čaša, ili kontaktom koji ne podrazumjeva kontakt sa krvlju.
Međutim, djeljenje četkica za zube, brijača i drugih predmeta koji mogu da budu kontaminirani krvlju se NE preporučuje. To važi i za pomagala (kao što su slamčice) koja se koriste za inhalaciju kokaina i igle i špriceve kojima se unosi droga.
Prenos za vreme trudnoće — Rizik od prenosa hepatitisa C na Vaše dijete za vrijeme trudnoće zavisi od količine virusa u krvi. Generalno, rizik je oko 5 do 6% (oko 1 u 20), ali se povećava kod osoba inficiranih i HIV-om, kod kojih se rizik povećava do 12 procenata, ili 1 u 8. Žene sa hepatitisom C koje su u drugom stanju ili planiraju trudnoću treba da razgovaraju sa doktorom o rizicima.
DIJAGNOZA
Hepatitis se dijagnostikuje testiranjem krvi. U većini slučajeva, testiranje krvi (na antitela na hepatitis C virus) se radi zato što postoji jedan ili više faktora rizika za infekciju kao što su:
nedavna izloženost krvi inficirane HCV-om (npr. slučajni ubod iglom);
osoba je HIV pozitivna;
prethodni ili trenutni partner ima HCV;
prethodna ili trenutna upotreba intravenskih droga;
prethodna ili trenutna upotreba hemodijalize ;
primali ste doniranu krv ili organe prije juna 1992. godine, ili faktore zgrušavanja krvi prije 1987. Godine;
Rijeđe, testiranje se radi zato što osoba pokazuje simptome infekcije hepatitisom C kao što su gubitak apetita, mučnina, simptomi nalik gripu, ili bol ispod rebara sa desne strane (gde se nalazi jetra).
Ako je test pozitivan na virus hepatitisa C radi se dalje testiranje kako bi se potvrdilo da je virus prisutan. Rezultati tih testova se koriste za planiranje tretmana:
Hepatitis C virus (HCV) RNA je mera količine virusa koji cirkuliše u krvi. HCV RNA može da se detektuje u krvi danima i nedeljama nakon izlaganja virusu.
Testiranje genotipa virusa hepatitisa C kako bi se utvrdio specifični tip HCV-a.
Biopsija jetre — Biopsija jetre nije potrebna kako bi se postavila dijagnoza hepatitisa C. Međutim, biopsija jetre se često izvodi ako se razmatra tretman hepatitisa C. Rezultat biopsije može da pomogne u određivanju stadijuma bolesti i dugoročne prognoze.
KOMPLIKACIJE
Virus hepatitisa C uzrokuje različito oštećenje jetre, iako ona do određenog stepena može da se obnovi. To oštećenje nastaje tokom više godina.
Kod nekih osoba, ožiljno tkivo (fibroza) se akumulira u jetri, što može da postane suviše rašireno i uzrokuje cirozu, kada je jetra teško oštećena. Osobe sa cirozom jetre imaju rizik od ozbiljnih komplikacija jer jetra sa ožiljcima teže funkcioniše.
Komplikacija ciroze jetre koje se svi najviše boje je kancer jetre (hepatocelularni karcinom). Oko 20 % osoba sa cirozom (1 u 50) razvije hepatocelularni kancer svake godine. Ali većina pacijenata sa cirozom kao posledicom hepatitisa C neće razviti hepatocelularni kancer.
Konzumiranje alkohola — Osobe sa hepatitisom C koje piju alkohol imaju daleko veći rizik od ciroze. Količina alkohola koja je bezbedna za konzumiranje nije dobro određena kod osoba sa hepatitisom C. Čak i male količine (pijenje u društvu) su bile povezane sa povećanim rizikom od ciroze kod osoba sa hepatitisom C. Preporučuje se potpuno izbjegavanje alkohola.
Postoje mnoga sredstva za utvrđivanje količine oštećenja uzrokovane hepatitisom C, uključujući testove krvi, pregled jetre ultrazvukom i biopsiju jetre. Biopsija jetre je “zlatni standard”, iako se ne preporučuje svakom.
TRETMANSKE OPCIJE
Cilj tretmana hepatitisa C je sprečavanje pogoršanja bolesti. Kao što je već rečeno, kod oko 20 % pacijenata će se dijagnostikovati ciroza 20 godina nakon što su inficirani. Zato osobe koje dobiju hepatitis C dok su mlade imaju veći rizik od ciroze i komplikacija tokom života. Na žalost, nije uvek moguće odrediti ko će razviti progresivni oblik bolesti.
Pegilovan interferon i ribavarin — Najčešći tretman hepatitisa C je kombinacija dva leka, pegilovanog interferona i ribavarina. Tretman se uzima u obliku pilula. Preporučeno trajanje tretmana sa ovom kombinacijom je 48 nedelja za genotip 1 i obično 24 nedelje za tipove 2 i 3.
Za vreme terapije se prati nivo virusa u krvi, sa ciljem kompletne eliminacije virusa. Terapija može da se prekine pre gore navedenog perioda ako nije uspešna, ili ako se primete nuspojave koje pacijent ne može da toleriše.
Nuspojave se javljaju kod gotovo 80 % pacijenata kojima se daju pegilovan interferon i ribavarin. Najčešće nuspojave su simptomi nalik gripu, niski nivoi crvenih i belih krvnih zrnaca i zamor. Postoje tretmani kojima se ove nuspojave svode na minimum.
Tretman hepatitisa C se ne preporučuje svakome.
Tretman interferonom se ne preporučuje osobama čija depresija nije dobro kontrolisana jer ova grupa pacijenata ima rizik od samoubistva za vreme tretmana. Interferon može da se koristi od strane pacijenata sa dobro kontrolisanom depresijom.
Ribavarin se ne preporučuje ženama koje su u drugom stanju, koje planiraju trudnoću ili ne mogu da koriste odgovarajuću zaštitu od trudnoće.
Osobe sa autoimunim poremećajima (npr. lupusom, reumatoidnim artritisom) mogu da imaju povećan rizik od komplikacija povezanih sa tretmanom interferonom.
Osobe sa normalnim testovima funkcije jetre (ALT) koje se inficiraju hepatitisom C pre nego što napune 35 godine, koje su ženskog pola, ne piju alkohol i nemaju fibrozu ili je minimalna, mogu da razvijaju fibrozu jetre vrlo sporo. Kod tih osoba je razumno odložiti tretman dok fibroza ne napreduje, testovi funkcije jetre ne postanu abnormalni, ili klinička ispitivanja ne pokažu da će raniji tretman biti koristan.
Lijek — Šansa za izlječenje hepatitisa C delimično zavisi od tipa virusa hepatitisa C (tj. genotipa). Generalno, šanse su 40 do 50 % za genotip 1 i 80 % ili više za genotipe 2 i 3.
Kako bi se utvrdilo da li je infekcija izlječena morate da sačekate šest mj.nakon završetka terapije jer virus može ponovo da se pojavi nakon njenog prestanka. Ponovna pojava virusa se dešava kod 25 do 30 % pacijenata. Izlječenje se definiše kao odsustvo virusa više od šest mj. nakon terapije. Kontrolne studije tih pacijenata nisu pokazale tragove virusa u krvi ili jetri ni nakon 10 godina.
Tretman osoba koje ne odgovaraju na terapiju ili kod kojih je došlo do ponovne pojave virusa
Opcije mogu da budu posmatranje i čekanje, ponovni tretman drugom terapijom, ili uključivanje u kliničko ispitivanje.
DUGOROČAN TRETMAN HEPATITISA C
Testovi — Osobe sa hepatitisom C koje imaju cirozu jetre treba redovno da se kontrolišu na hepatocelularni karcinom, što obično podrazumeva ultrazvučni pregled jertre i test krvi (nivo alfa fetoproteina) svake ili svake druge godine.
Pored toga, procedura poznata kao gastrointestinalna endoskopija može da se obavi kako bi se procenile vene u jednjaku (proširene vene u jednjaku). Proširene vene se javljaju kod 50 % osoba sa cirozom.
Dijeta — Nema dijete koja bi specifično ublažila simptome hepatitisa C. Najbolji savjet je zdrava, normalna, izbalansirana dijeta. Mogu da se uzimaju vitamini sa gvožđem. Bezedno je piti kafu; čak neke studije sugerišu da je kafa dobra za jetru. Ispijanje alkohola se nikako ne preporučuje kako bi se jetra zaštitila od dodatnog oštećivanja.
Vakcine — Svako inficiran hepatitisom C treba da se vakciniše protiv hepatitisa A i B, osim ako nije već imun. Pneumokokna vakcina se preporučuje svakih pet godina. Vakcina protiv influence (grupa) treba da se da rano, naročito u jesen. Rutinske vakcinacije se takođe preporučuju, protiv difterije i tetanusa svakih deset godina.
Fizička aktivnost — Fizička aktivnost je dobra za sveukupno zdravlje i ohrabruje se, ali nema uticaja na hepatitis C.
Lekovi koji se izdaju na recept i koji se dobijaju bez njega — Jetra razgrađuje mnoge lekove. Zato je uvek najbolje proveriti sa ljekarom ili farmaceutom prije nego što počnete da uzimate novi lijek. Većina lijekova je bezbjedna za osobe sa hepatitisom C osim ako jetra nema ožiljke.
Značajan izuzetak je acetominofen (Tylenol®); maksimalna preporučena doza nije veća od 2000 miligrama, ili 2 grama na 24 sata, ili 500 mg svakih 6 sati (četiri puta dnevno).
Svakodnevna upotreba marihuane je povezana sa pogoršanjem bolesti jetre i ne preporučuje se , naročito u slučaju osoba sa hepatitisom C.
Biljni proizvodi — Za mnoge biljne proizvode se tvrdi da “liječe” ili poboljšavaju hepatitis C; nijedna od tih tvrdnji nije dokazana. Pored toga, neki biljni preparati mogu ozbiljno da oštete jetru.
Podrška — Podijelite brige sa drugim pacijentima sa istom dijagnozom; to može da Vam ponogne da živite sa hepatitisom C.
KLINIČKA ISPITIVANJA — Iako terapija interferonom i ribavarinom liječi 50% pacijenata sa hepatitisom C (do 80 % sa genotipovima 2 i 3), mnogi se ne izleče. Zato se tretmani za hepatitis C konstantno razvijaju. Kliničko ispitivanje je pažljivo kontrolisan način ispitivanja efikasnosti novih kombinacija poznatih terapija.